Zoltan Nagy u Puli, Sax Bar

Mar 25, 2011 No Comments by

Otvorenje izložbe fotografija ECCE HOMO, autora ZOLTANA NAGYA u SAX BARU, subota 26.03.2011 u 20sati,Pula.

Ovom izložbom Sax Bar u svojoj likovno-galerijskoj prezentacija prati sve snažniju fotografsku scenu u Puli na kojoj su se u posljednje vrijeme pojavili izuzetno zanimljivi autori.
Autori koji fotografiju istražuju kao izražajno sredstvo kako bi najbolje izrazili svoje estetska propitivanja motiva kao i tehnike fotografije, ne zaustavljajući se pred uvriježenim kanonima koja klasična fotografija voli postaviti pred autore.

Zoltan Nagy je sigurno jedan od autora koji nam u svojim fotografijama daje poseban estetski svijet. Nastaje tako svijet slika koji nije rezultat slučajnosti već promišljanja granica medija kojim se Zoltan koristi kao i ljudske percepcije stvarnosti koja nas okružuje. Svijet iza granica koje autor istražuje i koji nam predočava Zoltan Nagy duboko je osobni svijet.
Radovi pod nazivom ECCE HOMO koje izlaže pokazuju nam preokupacije autora pitanjima koja iako biblijske starosti još uvijek nemaju odgovor. Ipak upravo je to prostor gdje Zoltan želi istaživati dosege svoje fotografske umješnosti i svoje umjetnosti. Nastaju tako ciklusi fotografija i nizovi svjetlosnih zapisa koji nas u svojoj jednostavnosti izraza dovode do kompleksnih pitanja a možda i odgovora na promišljanje ECCE HOMO.

– Denis Vugrin –

 

Zoltan Nagy: ECCE HOMO

SUMNJE I SPOZNAJE

 

Spoznaja o stalnom tijeku svih stvari uvodi u opažanje svjesni stav o mijeni. Stanje stalnih promjena, opisano u teoriji organiziranog kaosa i dokazano na području kvantne fizike, mijenja doživljaj svijeta oko nas. Vrijeme ne prolazi brojanjem sati i godina. Vrijeme prolazi tijekom svih promjena. Tijek je pretvoren u stanje. Ljepota je u spoznavanju. Spoznaju možemo povezati sa sumnjom. Sumnja je oznaka promjenjivosti. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja, pokrećemo misao ka promjeni bez obzira da li se odnosi na mišljenje ili na fizikalnu situaciju. Zoltan Nagy sumnja. On sumnja u realno na nivou ponuđenih civilizacijskih datosti. Poštujući sumnju potkrijepljenu osobnim spoznajama, zadaje si motiv. Zadani motiv je ljudsko tijelo, čovjek, autor osobno. Nižući siluete čovjeka / sebe istražuje ambivalentnost motiva. Moguća analiza, komentar, traži rizik i odgovornost doticanja mnogih područja koje autor svjesno ili nesvjesno apsolvira kako bi dobio rezultat koji nam podastire. Očito je da se ne zadovoljava prikazom oblika, već napor usmjeruje ka značenju. Iako je formalni motiv tijelo, autoru ono postaje medij. Nagy sluti koje značenje od prikazivanja figure čovjeka očekuje umjetnik, a koje promatrač. To je identitet svodljiv na uvriježeni doživljaj. Relacija percepcije je formalno opisiva odnosima između oblika, tonova, sjena i kompozicije, ali ovdje je zanimljiviji socijalni ili – još preciznije – intimni kontekst. Motivi se, autorovom režijom i fotografskom intervencijom, materijaliziraju u konceptualnom obliku. Ciklus pred nama možemo tematski podijeliti na tri serije. U jednoj nalazimo fotografske radove s motivom čovjeka u bijeloj kukuljici uronjenog u plavu svijetlost. Druga serija predstavlja zapise s motivom čovjeka u tamnom kostimu priljubljenom uz kožu u akciji otkrivanja rasvijetljenog kubusa. Na kraju je izdvojena serija, triptih s golim čovjekom, onakvim kakav zapravo jeste. Ove nizove pored svijetla, kostima i svjetlećeg geometrijskog oblika karakterizira raspon emocionalnih stanja zaustavljenih u trenutke. Autor ih objedinjuje u jedan projekt. Tehnološki vrsne fotografije plijene sigurnošću odabira motiva i kadriranja. Autor smanjuje spektar boja koristeći radije tonske gradacije. Kad govorimo o tehnologiji iskaza, zapažamo da se fotografija za svoju posebnost može zahvaliti upravo problematici koja proizlazi iz materijalnosti. Situacije na podlozi djeluju realistično pa mi usvajamo sadržaj, ono što fotografije prikazuju. No, u ovom slučaju prikazano postaje sekundarno a prisvajamo si dojam koji autor plasira. Ova očišćena estetika počiva na realističkom motivu ali naginje nadrealnom. Vizualizacije Zoltana Nagya nude predstave o granici između realnog i fiktivnog, između doživljenog i zamišljenog. On doživljeno pretvara u vidljivo a promatrač vidljivo pretvara u doživljaj. Eliminirajući nelagodu kao oznaku prepoznavanja djela, zapažene situacije podastiru doživljaj propitivanja datosti. Jednim dijelom projekt dodiruje temu izbjegavanja svijesti o materijalnosti tijela. Slikovni ili skulpturalni prikaz nagog ljudskog tijela, možemo pratiti od pretpovijesnih vremena. Čovječji rod mnogo ulaže u ideje bijega od tijela. Sve moderne religije sadrže naglašeno neprijateljstvo prema tijelu i fizičkom svijetu. Kapitalu i vjerama odgovara syber svijet. Informacija zamjenjuje materiju. Mi mislimo da smo bili a zapravo smo samo vidjeli. Zoltan Nagy nagriza problem iluzije upravo virtualnim načinom, istom mjerom. Ovi aktovi svojevrsni su kontrapunkt kozmetički i trendovski obrađenim tijelima koja viđamo u medijima. Na tijelu motiva osjećamo emotivnu osjetljivost pretočenu u gestualni pokret. Nameće se dojam unutrašnje borbe osobe čije tijelo se niže pred nama. Figure su depersonalizirane. Ali možemo prepoznati karakter i intenciju autora: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Mnoge konotacije izviru iz ovih vizualnih razmišljanja. Većim dijelom tijela su prevučena ovojem, skramom, korom, dodatnom kožom. Bez obzira na izolaciju ona ostaju unutar sebe ranjiva i osjetljiva. Kostim, triko, ljuska kojom su određena ova tijela može asocirati na tek rođenog Čovjeka, negdje na početku povijesti, u trenucima kada još nije izdiferencirana tjelesnost niti osobnost. Autor zatvara krug: percipirajući seriju gdje nalazimo nago biće, prepoznajemo da smo se doveli u stanje u kojem moramo početi misliti na neki drugi način. Prepoznajemo nelagodu pristajanja na stanje koje jest, na neaktivnost. To je trenutak kada roditelj kaže djetetu: …“nemoj davati svoju lutku prijatelju da ju ne razbije, znaš koliko je koštala“. Tu leži problem stanja civilizacije. Lijenost mozga podmićena „imanjem“, uronjena u iluziju neke vjerske dogme ili zamućena konglomeratom reklamnih informacija o tome što sve još nemamo. Perfidno plasirana informacija, kako je nekom tamo drugdje lošije nego nama, dodatno nas izolira i još više pojačava našu šutnju, našu pasivnost, naše samozadovoljstvo. Stanje sumnje i stanje otkrivanja / pokretanja autor vješto prepliće, i pred nama se pokazuju tijela koja su u isto vrijeme i mlada, i stara, i mirna, i u pokretu. Autor ih smješta u nedefinirani ambijent, i namjero nas lišava asocijacije koju bi donio detalj iz pozadine. Nagy niže prikaze tijela koja tako postaju ne-sama. Sebe nalazi na razmeđi cinizma i želje za mijenom. Pri tom iznosi tragove gorčine. Nagy uvodi ekstravagantni dodatak: osvijetljeni kubus, bijelu kocku. Bijela kocka sinonim je za izolirani prostor galerije koji je izdvojen iz okoline i u kojem se artificijelni predmeti idealno predstavljaju. No, u ovom slučaju, kocka autoru označava artificijelni dodatak koji naglašava kontrast mekog tijela, mekoću osjećaja, misli, doživljaja i čvrste geometrijske forme. Njegovo biće, njegova osoba izbjegava sjaj uokviren gabaritima pravila. Autor kocku ostavlja praznom. Poblematiziranje drugačijosti, hrabrost iskakanja iz prosjeka ovdje je dovedena do reskog znaka. Radeći na ovom projektu, autor se kontrolira, primiruje, bilježeći likove i koncentrirajući motiviku unutar zadane ideje. Kao da ritual oblikovanja pretapa u osobnu mijenu stava. Tako je ovaj postav zapravo ispovjedni. Spoznaja putem odraza. Poput Nobuyoshi Arakija i Zoltan Nagy podastire neku vrst pseudo dnevnika. Radovi osciliraju između doživljenog, dokumentarnog i fikcije. Raznorodne geste zabilježene su kao dijelovi rituala upozorenja. Pozicije tijela redaju se nizom stanja. Gledano teatarski, autor ih predstavlja u trenucima zapleta, prije vrhunca a daleko od raspleta. Osjećamo protok i prolaznost kojom smo i sami svjedoci. Upozoreni smo, prostor očekuje neka nova vremena, neku novu svjetlost. – Eugen Borkovsky, II. 2011. – BIO:
Zoltan Nagy je umjetnički fotograf, inženjer grafike i dizajna, stručnjak DTP-a i upravljanja bojama. Član je Udruge Fotografa Istre – UFI.
Rođen 1979. u Zagrebu. Živi i radi u Puli. Fotografijom se intenzivnije bavi od 2005. god.
Izlaže skupno i samostalno od 2006. i iza sebe imam 4 samostalne i 15ak skupnih izložbi. Osvojio nekoliko nagrada na fotografskim i likovnim natječajima (Finalist Photodays2008, pohvala Hrvatskog foto saveza u 2009., nagrada na “Open Riva Art 2009” (izložba), treće mjesto na Fotoextempore “Photourist 2009″…), te je prepoznat od strane web publike, kako Hrvatske tako i internacionalne. Izjava autora:
Zaokupljen promišljanjem, kritikom i analizom ljudskosti, emocija i alijenizacije, iz potrebe komentiranja globalne suvremene konzumentske stvarnosti, površnosti i laži.
Kroz formalni motiv ljudskog tijela u različitim odnosima, pronalazi nove mogućnosti i pomiče granice spoznaje o funkciji, obliku i namjeni ljudskog tijela u kontekstu priče o čovjeku kao entitetu. Samostalne izložbe:
2006. Prva samostalna izložba, Gradska knjižnica Pula
2007. „SILENTIVM“ MUL, Pula (Hrvatska)
2010. „Bodyland“ TZ Fažana (Hrvatska)
2011. “ECCE HOMO”, Galerija Fonticus, Grožnjan (Hrvatska)
2011. “ECCE HOMO”, Sax Bar, Pula (Hrvatska) Selektirane skupne izložbe:
2005. – 2007. 4 skupne izložbe sa Udrugom FORMAT
2007. „Tijelo, tjelesnost“, Galerija Fonticus, Grožnjan (Hrvatska)
2008. „Voda“ , Galerija Fonticus, Grožnjan (Hrvatska)
2008. Salon fotografije Vinkovci (Hrvatska)
2008. „Zrak“, Galerija Fonticus, Grožnjan (Hrvatska)
2009. Croatian Tourist office, Paris (France)
2009. gallery Le Galeru, Paris (France)
2009. galerija „Zvonimir“, Zagreb (Hrvatska)
2009. Salon Galic, Split (Hrvatska)
2009. Hrvatska fotografija 2009., Zagreb, (Hrvatska)
2009. Salon fotografije Vinkovci (Hrvatska)
2009. Salon fotografije Varazdin (Hrvatska)
2009. 4. Photodistorzija, Poreč (Hrvatska)
2010. „Zemlja“, Galerija Fonticus, Grožnjan (Hrvatska) Fotografije objavljivane u:
FotoMag #46 (Hrvatska)
DP Artefotografica #30 (Portugal)
Musetouch #8 (Srbija)

Komentari

komentara

Powered by Facebook Comments

Izložbe

About the author

The author didnt add any Information to his profile yet
Comments are closed.