Color Management

Za početak, bitno je da shvatite da savršenstvo ne postoji. Ono čemu težimo jest da mu se maksimalno približimo…

Color management (CMS) ili upravljanje reprodukcijom boja je s fotografskog aspekta vjerovatno najbolji izum nakon vatre i kotača. Jedini je problem što vrlo često ne znamo što bismo zapravo kako podesili, a da bi krajnji rezultati bili korektni. Riječ korektno je jedini mogući izraz, jer baš zbog različitog načina reprodukcije odnosno stvaranja boja na različitim uređajima jednostavno nije moguće dobiti iste boje. Kako bi ta reprodukcija, odnosno konverzija boja slika koje potiču iz raznih izvora, a istovremeno će biti reproducirane na različitim uređajima bila kvalitenija i s minimalnim razlikama, razvijen je CMS ili Color Management System koji pomoću ICC profila usklađuje podatke i prilagođava ih prema potrebi. Cijela čarolija zapravo počiva na pravilnom podešavanju i korištenju ICC profila koji opisuju određeni uređaj. Iako to sada zvuči jednostavno, zapravo je prilično složen proces koji koristi dosta promjenjivih parametara, ali ako jednom shvatite o čemu se radi i kako se podešava tada vaša noćna mora postaje vrlo močno oružje.

ICC

ICC ili International Color Consortium je udruženje odnosno institucija osnovana 1993. godine od strane osam vodećih tvrtki na polju reprodukcije boja. Te tvrtke su: Adobe, Agfa, Apple, Kodak, Microsoft, Silicon Graphics, Sun Microsystems, Fogra i Taligent. U međuvremenu neke tvrtke su izašle iz ICCa, a dosta novih je ušlo, tako da danas ICC broji preko 50 članova, među kojima su i najjače tvrtke iz foto branše.
Glavna djelatnost ovog konzorcija je stvaranje i manipulacija standarda datoteka (ICC profila)  koje opisuju kolorna svojstva određenog uređaja. ICC precizno definira format, ali ne definira način procesiranja ili stvaranja podataka koje ICC profil sadrži, tako da ostavlja mjesta varijacijama programa i sustava koji koriste ICC profile.

CIE

CIE ili  Commission internationale de l’éclairage, odnsno na engleskom International Commission on Illumination je međunarodna komisija koja se bavi svjetlom, osvjetljenjem, bojom i kolornim prostorima (color spaces). Osnovana je davne 1931. godine, a sjedište joj je u Beču. Trenutno CIE ima sedam odjeljenja koja se bave različitim aspektima osvjeljenja, a ta odjeljenja su: Vidljivost i boja, Mjerenje svjetla i zračenja, Unutarnje osvjetljenje i oblikovanje unutarnjeg osvjetljenja, Osvjetljenje i signalizacija u transportu, Vanjsko osvjetljenje i duge primjene, Fotobiologija i fotokemija, te Tehnologija slike. Godine 1976, komisija je kreirala CIELAB i CIELUV kolorne prostore koji su danas u širokoj primjeni.

Pojmovi i terminologija

ICC profili

ICC profili su datoteke koje u sebi sadrže opis kolornih svojstava određenog uređaja. Tako razlikujemo ulazne profile i izlazne profile. Ulaznim profilima opisujemo uređaje koji pojednostavljeno rečeno digitaliziraju sliku – foto aparate i skenere. Izlaznim profilima opisujemo uređaje koji reproduciraju sliku – prvenstveno monitore i razne vrste printera. Njihovo pravilno kreiranje i odabir, temelj su svakog pravilno podešenog color management sustava. U ovoj temi broja ćemo proći dio po dio CM sustava i pročešljati veći dio mogućnosti koje su nam raspolagnju. Na taj način ćete jednom kad usvojite gradivo moći sami koristiti sve blagodati kontroliranog sustava reprodukcije boja. Kolorni profili mogu biti ugrađeni u samu fotografiju, ili fotografija može nositi samo tag (oznaku) koji je kolorni profil korišten, pa će ga prilikom reprodukcije aplikacija pozvati i dodijeliti fotografiji. Kad je kolorni profil ugrađen u fotografiju, prilično smo bezbrižni jer smo sigurni da neće doći do nekompatibilnosti, odnosno nepostojanja kolornog profila na računalu na kojem smo otvorili fotografiju. Mana takvog načina rada je da su datoteke fotografija veće jer je u njima spremljen i kolorni profil. Prednost tagiranja fotografija je u njihovoj portabilnosti, odnosno manjoj veličini datoteke što je zgodno za korištenje na internetu. ICC profile kreiramo pomoću karakterizacijskog postupka. Karakterizaciju ne treba brkati s kalibracijom jer su to dva slična, a zapravo potpuno različita postupka.

Kolorni prostor

Kolorni prostor ili Color Space je zapravo matematički model spremljen u oblik datoteke ICC profila. Taj matematički model pomoću tri vrijednosti (najčešće u obliku intenziteta crvene zelene i plave boje – RGB) opisuje vrijednosti pojedine nijanse koju smo zabilježili, pohranili i želimo je reproducirati.

Jednostavno rečeno, kolorni prostor je definiran ICC profilom unutar kojeg ćete raditi obradu i manipulaciju fotografija. U praksi koristimo dva kolorna prostora – sRGB ili Adobe RGB. Ponekad za neke primjene koristit ćemo Pro Photo RGB. Iskreno rečeno, ne bi preporučio korištenje Pro Photo RGB profila, odnosno kolornog prostora a više o tome zašto ne, pročitajte kasnije u dijelu koji nosi naslov Pro Photo RGB.

Gamut

Gamut ili raspon boja koje možete smjestiti unutar kolornog profila je jedan od parametara koji je ključan za odabir kolornog profila.  Ako cijeli oku vidljivi spektar boja zamislimo kao sliku 1. na slici 2. možemo vidjeti koji dio tih boja možemo reproducirati na prosječnom monitoru.

Samo neki najskuplji monitori su u stanju reproducirati puni Adobe RGB kolorni prostor, a većina printera im nije ni blizu. Klasični tisak (tiskara) baziran na euroskali nije u mogućnosti otisnuti ni puni sRGB prostor, odnosno ima manji gamut.

Generalno je važno zapamtiti da veći gamut profila znači i veći raspon boja koje možemo spremiti unutar datoteke. Veći gamut printera znači da taj printer može ispisati veći raspon boja, a veći gamut monitora znači da taj monitor može prikazati veći raspon boja.

Sad kada smo usvojili termin gamut možemo reći da su kod manipuliranja i prezentacije fotografija izlazni uređaji problematični jer mogu reproducirati manji raspon boje nego što ga foto aparat može zabilježiti, odnosno datoteka s kolornim profilom prenijeti.

Slika 1

Slika 2

Slika 3

Mapiranje gamuta

Kako različiti uređaji nemaju isti gamut zbog konzistentne reprodukcije potrebno je prilagoditi vrijednosti boja koje su na rubu gamuta, odnosno one boje koje su izvan treba na najbezbolniji mogući način prebaciti unutar gamuta uređaja ili profila za reprodukciju.

Rendering intent

Kada je gamut ulaznog profila veći od izlaznog, jasno je da će doći do neželjenog sažimanja saturiranih boja na rubu gamuta. Način na koji će se to mapiranje gamuta obaviti opisan je u Rendering intent meniju koji sadrže aplikacije koje podržavaju CMS.

Tako ćemo u tim aplikacijama pod Rendering intentom pronaći četiri mogućnosti – Absolute colorimetric, Relative colorimetric, Perceptual i Saturation. Možete pokušati eksperimentirati i s drugim podešavanjima, ali toplo preporučam Relative colorimetric.

Kalibracija i karakterizacija

Kalibracija i karakterizacija su dva postupka koja vrlo često skraćeno zovemo samo kalibracija. Unatoč tom skraćivanju, radi se o dvije procedure koje se same po sebi bitno razlikuju. Da skratim priču i pojednostavnim problematiku reći ću da kalibracija na primjeru monitora mijenja prikaz do najboljeg mogućeg na nivou hardwera, a karakterizacija opisuje unutar ICC profila kolika su odstupanja od idealnog nakon kalibracije.

Ulazni i izlazni profili

Ako CMS zamislite kao lanac, što on zapravo i je, onda će vam ubrzo postati jasno da neki izlazni profili postaju ulazni kad stignu do druge karike. Tako je ulazni profil vašeg programa za obradu fotografija zapravo izlazni profil vašeg aparata.

CMM

Color Management Module se brine za pravilnu translaciju između profila – ulaznih, izlaznih i kolornog prostora.  CMM je dio operativnog sustava, a treba ga podržavati i aplikacija koju koristimo.

Pro Photo RGB profil

Pro Photo RGB profil je, kao što mu samo ime govori namijenjen fotografima. Njegov veliki gamut podesan je za prihvat kompletne informacije koju je u stanju zabilježiti senzor našeg aparata. Pa ako je tome tako, zašto jednostavno ne koristimo Pro Photo RGB profil. Tome je nekoliko razloga. Prvi je da tu količinu informacija, odnosno boja (gamut) niti jedan uređaj za reprodukciju nije u stanju reproducirati, pa čak ni najbolji odnosno najskuplji monitori, a o printeru možete samo sanjati. Druga stvar o kojoj treba voditi računa je da je korištenje Pro Photo RGB profila preporučljivo samo u modu 16 bitne ili veće razlučivosti boja, jer inače može doći do poprilične posterizacije, pa onda opet niste ništa dobili, samo izgubili. Samim time, veličina datoteka raste duplo. Spremanje u JPG formatu također nije moguće. Iz tih razloga mislim da samo mali dio fotografa doista treba Pro Photo RGB profil, a kako većina nas ipak radi u RAW formatu koji sadrži cijelu izvornu informaciju, za sad ne bi preporučio rad s tim profilom.

Operativni sustav

Krenut ćemo redom od najrasprostra-njenijih – Windowsa.

Windows 2000 i XP podržavaju CMS i imaju ga implementiran u sam OS, a sustav se zove ICM i razvio ga je Heidelberg. Od Windowsa Vista, Windowsi podržavaju ICC V4 Color Management API koji sad nosi naziv WCS (Windows Color Management) i zamjenjuje ICM.

Bitna stvar koju morate znati je da nisu sve aplikacije koje podržavaju vaš operativni sustav komaptibilne s CMSom. Za početak, internet preglednici uglavnom ne razlikuju kolorne profile i pretpostavljaju da su sve fotografije ili ilustracije koje gledate u sRGB profilu. Časne iznimke su Safari i Mozzila od verzije 3.1. Mozilla verzija 3.0 može podržavati CMS, ali ga treba ručno uključiti. Bitno je da programi kojima manipuliramo naše fotografije podržavaju CMS, a u tu grupu naravno spada Photoshop koji potpuno podržava CMS.

Appleov Mac OS X i stari Mac OS potpuno podržavaju CMS preko modula zvanog ColorSync.

CMS na Linuxu je još relativno slabo podržan preko LittleCMS modula, a podržava ga manji broj aplikacija.

Kalibracija i karakterizacija monitora

Kao što smo prije spomenuli, ovaj postupak se sastoji od kalibracije i karakterizacije. Kalibraciju i karakterizaciju je moguće izvesti bez kalibratora, ali uz rezervu da takva vrsta kalibracije ovisi o vašoj interakciji, odnosno da je subjektivna. No, bolja je ikakva kalibracija nego nikakva, pa nemojte dvoumiti o korištenju bilo kake pripomoći u želji za vjernijim prikazom.

Prvo nekoliko riječi o monitoru i njegovom pozicioniranju. Monitor u principu treba kalibrirati i koristiti pri prigušenom svjetlu. Najbolje ga je okrenuti tako da jako svjetlo ne tuče ravno u ekran. Ovaj dio pozicioniranja vam se može učiniti pretjeran, ali prvi put kad vam se desi da fotografije koje ste obradili po danu uz jako svjetlo, noću izgledaju skroz drugačije, shvatit ćete o čemu govorim. Skraćeno rečeno, bitno je da vam se uvjeti osvjetljenja ne mijenjaju bitno tijekom dana i noći. Potpuni mrak je nepoželjan i ne bi ga preporučio jer pretjerano zamara oči i nije zdrav za rad.

Temperatura bijele boje monitora bi trebala biti podešena na 6500 K, odnosno na nekim monitorima ta oznaka je D65 ili sRGB. Temperatura bijele boje monitora je vezana s temperaturom bijele boje fotografije i pomoću tog podešavanja ćete svesti balans bijele boje između foto aparata i monitora na istu vrijednost. Ukoliko ste oduvijek radili na nekalibriranom monitoru čija je temperatura bijele boje preko 9000 K, tada će vam nakon ovog podešavanja slika izgledati previše žuta. Za prilagodbu će vam trebati neko vrijeme, ali taj dio podešavanja vašeg mozga na novu radnu okolinu jednostavno morate proći. Temperaturu bijele boje monitora možete podesiti na većini današnjih monitora i toplo preporučam da na LCD monitoru koristite pretpodešene vrijednosti, a ne RGB klizače koje također ima većina monitora. RGB klizači imaju mogućnost finijeg podešavanja, ali kod nekih monitora naročito u sprezi s hardwerskim kalibratorom mogu napraviti prilično drugačiji prikaz jer više mijenjaju temperaturu srednjih tonova nego bijele boje. Na nekim grafičkim karticama, odnosno njihovim driverima možete također podesiti temperaturu bijele boje, ali preporučam podešavanje na monitoru, a nikako nemojte podesiti na dva mjesta, jer ćete potpuno pokvariti prikaz duplom korekcijom. Naime, mogla bi se desiti situacija da prvo vaša grafička spusti temperaturu bijele boje sa 9300 K na 6500 K, a onda to ponovo učini i monitor, pa bi vam radna temperatura mogla biti ispod 4000 K, što je jako prežuto.

Brightness i kontrast – koliko god čudno zvuči, imena ta dva parametra su možda malo nelogična. Pomoću kontrasta zapravo regulirate svjetlinu bijele boje, a pomoću brightnessa podešavate svjetlinu crnog dijela monitora. Za početak preporučam da kontrast stavite na maksimum, pa ga postepeno smanjujete tijekom postupka kalibracije. Brightness dignite također na maksimum, pa ga smanjujte dok vam crni dijelovi ekrana zaista ne postanu crni.

Gamma je parametar koji opisuje nelinearnu relaciju između vrijednosti piksela datoteke i vrijednosti prikaza na vašem monitoru. Jednostavnim riječnikom, ako je vrijednost crne boje prenesena u RGB vrijednosti R0, G0 i B0, a vrijednost potpuno bijele boje R255, G255 i B255, tada je vrijednost 50% sive R128, B128 i B128. E, pa gamma se brine da te srednje vijednosti doista i budu srednje na vašem monitoru. Na windows operativnim sustavima gamma treba biti podešena na vrijednost 2,2, a na Mac OSu treba biti podešena na vrijednost 1,8. U principu, te vrijednosti su već podešene baš kako treba i na vašem monitoru i na vašoj grafičkoj kartici, pa ne poreporučam neke korekcije jer također možete učiniti više štete nego koristi.

S ovih nekoliko procedura ste učinili veliki pomak prema dobrom prikazu vašeg monitora, a za daljnji napredak treba provesti pravu kalibraciju. Pa onda prvo par riječi o kalibraciji. Ukoliko nemate kalibrator i koristite neku stariju verziju Photoshopa, iskoristite pogram koji se zove Adobe Gamma i njegov čarobnjak koji će vas provesti kroz nekoliko koraka i napraviti za vas ICC profil vašeg monitora koji će sadržavati većinu parametara za korektan rad. Noviji operativni sustavi – Vista i nadolazeći Windows 7 imaju mogućnost kalibracije monitora unutar operativnog sustava, pomoću čarobnjaka koji ćete pronaći u Control Panelu pod sekcijom Color Management.

Ukoliko pak koristite neki od sustava za kalibraciju – kod nas je jako popularan izvrstan i ne pretjerano skup kalibracijski sustav Pantone Spider, tada ćete veliki dio brige oko subjektivnosti procjene kvalitete prikaza prebaciti u sigurne vode mjerenja koje je ipak bitno pouzdanije. Unatoč tome, preporučam da podešavanje temperature bijele boje obavite prije i da ne mijenjate parametre RGB klizača kako biste savršeno nemjestili temperaturu čak i ako vam vrijednosti malo odstupaju u odnosu na zadane. Razlika od 100K nije nešto što bi vas trebalo zabrinuti. Pričam o vrijednostima koje ste zadali kao ciljne (target temperature), a u postupku kalibracije vidite da vrijednost izmjerena pomoću kalibratora malo odstupa. Jednostano to ostavite tako i ne brinite previše. Nakon postupka kalibracije, program koji vas vodi kroz cijeli proces će učiniti karakterizaciju i na osnovi toga napravit će ICC profil koji će automatski ubaciti u vaš operativni sustav kao glavni profil za taj monitor. Kod X-rite sustava kalibracije koji koristi GretagMacbethov EyeOne kalibrator, na kraju postupka će biti prikazan gamut vašeg monitora koji izgleda kao na slici.

Koji god način kalibriranja koristili, bitno je da je okolno svjetlo podešeno na vrijednosti kakve će biti za vrijeme obrade fotografija.

Podešavanje aparata i RAW konvertera

Kao što sam prije spomenuo, na foto aparatu uglavnom imate mogućnost odabira dva izlazna kolorna profila. Jedan je Adobe RGB, a drugi sRGB. Ukoliko niste sigurni u ono što radite i nemate nekih većih fotografskih ambicija najbolja je opcija podesiti sRGB profil koji će vam zagarantirati isti prikaz na programima koji podržavaju i onima koji ne podržavaju Color Management. Ukoliko pak imate želje i volje za većim angažmanom u radu, podesite Adobe RGB profil, koji je ujedno i naša preporuka.

sRGB profil će izgubiti jedan dio informacije koju vaš aparat zabilježi, ali će prikaz fotografija koje su spremljene s tim profilom biti korektan i u photoshopu (u kojem je sve uvijek korektno) i u npr. internet pregledniku, ili nekom od preglednika fotografija na računalu koji ne podržava CMS – npr Irfan View ili starije verzije ACDsee programa.

To podešavanje koje napravite na aparatu neće se odnositi na RAW datoteke koje u sebi sadrže svu informaciju koju senzor zabilježi, tako da se profil koji podesite na aparatu odnosi samo na JPG datoteke.

Kod RAW konvertera situacija je slična, s razlikom da možete birati između nekoliko izlaznih kolornih profila. Uz to, jedan dio RAW konvertera sadrži kolorne profile koji su prilagođeni vašem aparatu i određenim svjetlosnim uvjetima pod kojima je fotografija snimljena. Ti profili služe samo za kvalitetniju konverziju RAW datoteka u neki od standardnih kolornih prostora i ne treba ih koristiti za pohranu gotovih datoteka. Kako biste lakše shvatili o čemu pričam, pogledajte sliku 1. koja grafički prikazuje jedan takav kompleksniji CM lanac. Na tom prikazu ćemo jednostavno zapaziti da profil koji je foto aparatu izlazni, RAW konverteru postaje ulazni i tako dalje duž cijelog lanca. Tako da ona generalna podjela na ulazne i izlazne profile vrijedi samo ukoliko gledamo profile lijevo i desno od cenralnog kolornog prostora u kojem obrađujemo fotografije. To je tzv. apsolutna podjela, dok nam relativna podjela govori o međusobnom odnosu ICC profila unutar lanca. Pogledat ćemo kako to izgleda na primjeru dva često korištena RAW konvertera – Adobeov ACR i PhaseOne CaptureOne.

ACR ima nekoliko profila za svaki tip aparata i u postavkama boje možete odabrati ulazni profil koji će unaprijed podesiti konverziju i prikaz fotografije prema željenom modelu (Slika 2.). Izlazni profil iz ACRa također možete odabrati, ali će vam odabir biti ograničen na 4 profila (Slika 3.) koji su zapravo i jedini logičan odabir. Preporučam da koristite onaj izlazni profil koji je u Photoshopu podešen kao RGB radni prostor (RGB workspace).

Kod C1 situacija je nešto složenija, ali vam samim time i daje više mogućnosti. Slika 4. prikazuje ulazne profile koji su raspoređeni po proizvođačima aparata, a unutar svakog od njih ćete naći i profil za aparat koji koristite. Kod konverzije pomoću C1 programa imate mogućnost istovremene konverzije u više formata. Tako možete iz jedne RAW datoteke odjednom napraviti TIFF i jpg, od kojih će svaki format imati svoj izlazni profil. TIFF formatu možete dodijeliti aRGB profil za daljnju obradu, a JPG formatu sRGB profil za bezbrižnu uporabu na internetu. Tu je jedna od prednosti C1 u odnosu na Adobeov CR. Mana je da možete odabrati bilo koji profil spremljen u sistemskom direktoriju, što može dovesti do greške, pa tako možete fotorafiji dodijeliti profil koji nema nikakve veze s onim što želite. Nije nikakva tragedija, samo treba malo više koncentracije pri odabiru i sve će biti u redu.

Podešavanje Photoshopa

Photoshop je srce većine računalnih sustava za obradu i manipulaciju fotografija. Osnovna pretpostavka za njegov pravilan rad je podešavanje parametara CM sustava u postavkama Photoshopa. Te parametre možete provjeriti i podesiti u meniju pod „Edit“, pa „Color Settings“. Prozor s podešavanjima bi trebao izgledati kao na slici 1. RGB profil koji smo mi odabrali je Adobe RGB, jer i dalje smatramo da je najprikladniji za potrebe 99% fotografa. Podešeni CMYK profil nije bitan ukoliko se ne upuštate u obradu fotografija za tisak u štampariji. CMYK kolor profil se ne odnosi i nema apsolutno nikakve veze s vašim printerom, kakav god on bio. Prema tome, dok god niste u vodama grafičke pripreme, apsolutno se ne treba zamarati s CMYK kolornim profilom. Profil za sivu skalu zapravo i nije pravi profil, već je samo krivulja koja daje podatak o povećanju točke kod ispisa, pa vam za crno-bijele fotografije preporučam da ih spremate u punom RGB formatu uz pripadajući profil, bez obzira na to što će vam tako zauzeti više mjesta.

Prilikom otvaranja fotografije koja ima ugrađen profil koji je različit od profila koji ste podesili kao radni u Photoshopu, otvorit će se poseban prozor koji će vas upozoriti i dati vam tri mogućnosti na izbor (Slika 2.). Toplo preporučam da fotografije prebacite u postavljeni radni profil, odnosno da odaberete opciju „Convert to working profile“.

Ukoliko otvarate fotografiju koja nema označen ni ugrađen profil koji koristi, tada će vam se prilikom otvaranja pojaviti prozor na kojem ćete odabrati mogućnost da Photoshop prvo pridruži sRGB profil, pa onda pretvori vrijednosti prilagođeno radnom aRGB profilu. Kad fotografija nema pridružen profil za pretpostaviti je da je potekla iz nekih davnih vremena, ili iz nekog programa koji ne podržava CMS, pa je istom logikom za pretpostaviti da je rađena u standardnom sRGB sustavu.

Ukoliko neki od ovih koraka preskočite ili krivo napravite, kasnije možete sve popraviti konverzijom profila ili pridruživanjem profila: „Edit“ – „Convert  to Profile“ ili „Edit“ – „Assign profile“. Ukoliko konvertirate profil, promjene na fotografiji će biti minimalne i to samo na rubu gamuta. Ukoliko pak fotografiji koja je rađena s jednim profilom pridružite krivi (drugi), promjene na fotografiji će biti jako vidljive.

Zašto mi fotografije u Photoshopu izgledaju odlično, a u internet pregledniku su blijede?

Sad dolazimo do dijela koji je vrlo često problematičan, a zapravo je jako jednostavan. Zašto fotografije u Photoshopu izgledaju odlično, a kad ih postamo na internet i gledamo u nekom internet pregledniku izgledaju nekontrastno i desaturirano. Odgovor je vrlo jednostavan – fotografije su obrađene i spremljene u aRGB profilu, a gledate ih u pregledniku koji ne podržava niti jedan drugi profil osim sRGB profila. Čak ako i koristite preglednik koji podržava druge profile, većina ljudi koja švrlja internetom ne koristi takav preglednik i njima će vaše fotografije na internetu izgledati jednostavno loše. Kako biste to spriječili, fotografije za internet u Photoshopu treba spremati opcijom „Save for Web & Devices“. Pomoću te opcije otvara se potpuno drugi prozor s drugim opcijama za spremanje. O drugim opcijama ćemo nekom drugom prilikom, ali nama je ovaj trenutak najvažnija opcija „Convert  to sRGB“ koja će samo prilikom spremanja promijeniti profil datoteke u sRGB, a izvornu datoteku će ostaviti netaknutom. Ako na taj način spremate fotografije za web, one će uvijek izgledati odlično, bez obzira koji preglednik koristite i bez obzira na to s kojim su kolornim profilom obrađene i originalno pohranjene.